U srcu vinskih brežuljaka Jeruzalema prepliću se stoljetna vinska tradicija, bogata povijest i legende. Od rimskih vremena, križarskih pohoda i turskih upada do uspona poznate vinarske obitelji Fürst – ovo mjesto stoljećima piše jedinstvenu priču koja danas živi dalje u našem Wine & Spa Resortu Sibon

Legenda kaže da su u 18. stoljeću u ove krajeve stigli francuski vojnici koji su tijekom pohoda kroz vinogradarske brežuljke Prekmurja kušali lokalno vino od sorte Furmint. Oduševljeni njegovim okusom navodno su uzviknuli:

“C’est si bon!” – što na francuskom znači “To je tako dobro!”

Mještani, koji nisu razumjeli francuski jezik, čuli su izraz kao “šipon” – i tako je sorta dobila svoje narodno ime koje se zadržalo sve do danas. Po sorti Šipon ime je preuzeo i naš hotel Sibon Wine and spa resort.

Jeruzalem danas vrijedi kao jedna od najvažnijih vinskih i turističkih točaka istočne Slovenije, ali njegovi korijeni sežu duboko u prošlost. Već su Rimljani ovamo donijeli vinovu lozu, a križari i hodočasnici su mjesto koje ih je podsjećalo na obećanu zemlju nazvali Jeruzalem. U 13. stoljeću tamošnji križarski vitezovi širili su vinogradarsko znanje među domaćim stanovništvom, a povijest mjesta obilježavaju i borbe s Turcima te hrabrost lokalnog stanovništva.

Počeci sežu u 1821. godinu, kada je Ernst Franz Xaver Fürst u Ptuju osnovao tvrtku koja se s vremenom razvila u jedno od najvećih vinskih poduzeća u Europi – Conrad Fürst & Söhne. Njihovi proizvodi putovali su željeznicom u glavne europske gradove, a vino iz Prekmurja točilo se čak i na carskom dvoru i prestižnim restoranima bečke elite.

U drugoj polovici 19. stoljeća unuk osnivača, Conrad II. Fürst, proširio je djelatnost i na Jeruzalemske brežuljke, gdje je prepoznao izniman potencijal tamošnjih vinograda. Kupio je približno 15 hektara najbolje vinogradarske zemlje – među njima i zemljište gdje danas stoji Wine & Spa Resort Sibon. Ovdje je postavio Vinski hram, vinsku kuću s dubokim podrumima, gdje se grožđe odmah nakon berbe prešalo i pohranjivalo. Logistika je bila precizno planirana: mošt su volovskim zapregama prevozili do Ivanjkovaca, odakle je vlakom putovao u središnji podzemni kompleks u Ptuju, danas poznat kao Ptujska klet (Pullus).

Nakon Drugog svjetskog rata obitelj je morala napustiti Sloveniju, njihova imovina je nacionalizirana, i time se privremeno završilo važno poglavlje u povijesti prekmurskog vinogradarstva. Ali duh Fürstove baštine nikada nije potpuno nestao.

S osamostaljenjem Slovenije i povratom imovine obitelj je nakon više od 60 godina ponovno dobila u vlasništvo svoje nekadašnje vinograde (2006. godine) te imanje u Ptuju (2009. godine). To nije bio samo formalan povrat zemlje – bila je to prilika za novi početak.

Na sunčanim obroncima Jeruzalemskih brežuljaka, gdje su loze stoljećima dio svakodnevice, krajem 19. stoljeća započelo je novo poglavlje – priča obitelji Fürst, jedne od najutjecajnijih vinarskih dinastija u nekadašnjoj Austro-Ugarskoj. Njihovo ime postalo je sinonim za kvalitetno vino koje je bilo cijenjeno daleko izvan granica regije.