Pet dana u hotelu Sibon u Jeruzalemu: kada aktivni štajerski par otkrije slovensku Toskanu

Birgit & Thomas, Graz – austrijska Štajerska

Budimo jasni odmah na početku: nismo tip koji “leži uz bazen i ne radi ništa drugo”. Oboje imamo 45 godina, oboje trčimo, oboje vozimo bicikl i svako ljeto nađemo razlog da odemo negdje gdje se možemo oznojiti u majicama preko dana, a navečer se sklupčati uz dobru večeru i čašu vina. Kad nas je prijatelj iz Maribora pozvao da isprobamo hotel Sibon u Jeruzalemu, odlučili smo ostati pet dana. Ovo je naš dnevnik – bez filtera, bez sponzoriranih fraza, samo ono što smo stvarno doživjeli.

1. dan: dolazak u vinska brda i prvo iznenađenje

Od Graza do Jeruzalema ima dobrih sat i pol vožnje, što je idealno za nas – dovoljno blizu za produženi vikend, a dovoljno daleko da se osjećamo kao da smo stvarno negdje drugdje. Dok smo se vozili uskom cestom pored vinograda i vidjeli hotel smješten u brdu, oboje smo zašutjeli. Pogled se proteže preko valovitih brežuljaka Prlekije koliko god oko seže.

Na recepciji nas je iznenadila dobrodošlica – ne formalna „dobrodošlica“, već pravi razgovor: odakle smo, jesmo li jeli, imamo li kakve alergije. Soba je bila prostrana, s modernim namještajem i velikim prozorom s pogledom ravno na vinograd. Krevet je bio jedan od najboljih na kojima smo ikada spavali u hotelu – čvrst, ali ne pretvrd, s jastucima koje nismo htjeli napustiti. Nakon duge vožnje, prvo smo prošetali do bazena, gdje nas je dočekao konobar i pitao želimo li nešto popiti – naručili smo lokalno pjenušavo vino, jer – zašto ne.

Večera prve večeri bila je naš prvi pravi uvod u prlešku kuhinju: bučina juha s bučinim uljem, zatim pečena svinjetina sa štruklima i čaša lokalnog rajnskog rizlinga. Konobar nas je upoznao s vinom gotovo kao mali predavač – odakle je grožđe, koja je berba, što preporučuje uz njega. Osjećaj da vas netko zapravo vodi kroz večeru, a ne samo poslužuje tanjure, bio je lijep preokret.

2. dan: Trčanje kroz vinograde i poslijepodne u spa centru

Kao aktivni sportaši, prvo jutro smo iskoristili za trčanje. Osoblje na recepciji predložilo je kružnu vožnju kroz vinogradske staze – oko 8 kilometara uzbrdica i nizbrdica, s pogledima koji su nas natjerali da se nekoliko puta zaustavimo samo da bismo se slikali. Nije pretjerano reći da je ovo bila jedna od najljepših trčanja koje smo ikada napravili.

Nakon trčanja imali smo nezaboravan doručak – domaći kruh, pravi pršut, svježe povrće iz vrta i kavu koja je bila bolja nego što bismo očekivali od hotela ove veličine. Poslijepodne smo prvi put posjetili spa centar hotela Sibon . Dvije finske saune s različitim temperaturama, infracrvena sauna i vanjski Kneipp bazen – to nam je upravo trebalo nakon trčanja. Vanjski negrijani Kneipp bazen bio je u početku šok za naše noge, ali nakon dvije minute bilo je potpuno opuštanje.

Bazen je grijani i u obliku beskonačnosti – rub nestaje u pogledu na brda, što nam je bio najbolji dio cijelog boravka. Naručili smo piće direktno iz vode, skenirali jelovnik telefonom i naručili online – mali detalj, ali vrlo praktičan.

3. dan: bicikliranje kroz Prlekiju i prlečka večera

Trećeg dana smo iznajmili bicikle i krenuli u istraživanje okolnih vinskih cesta. Prlekija je pravi dragulj za bicikliste – manje poznata od Štajerske vinske ceste na austrijskoj strani, ali ništa manje lijepa, a prije svega puno manje prometna. Zaustavili smo se u malom vinskom podrumu, gdje nas je domaćin pozvao na degustaciju, a da nije ni znao da dolazimo iz hotela.

Navečer smo večerali u restoranu, što je bio vrhunac našeg dosadašnjeg boravka: pastrva iz lokalnog ribnjaka, pečeno povrće iz vrta i domaća gibanica za kraj. Konobari su bili pažljivi cijelo vrijeme, ali nikada nametljivi – taman onoliko pažnje koliko cijenimo oboje, koji ne želimo da nas se “tretira kao turiste” kada putujemo.

4. dan: dan odmora, bazen i masaža

Nakon tri dana trčanja i bicikliranja, počastili smo se danom bez alarma. Jutro smo proveli uz bazen, s knjigom i kavom, a poslijepodne smo imali masažu u spa centru – ugodno, profesionalno, bez žurbe. Wellness torba koju su nam pripremili po dolasku u spa (ogrtač, papuče, ručnik) bila je lijep detalj koji pokazuje da su u Hotelu Sibon mislili i na sitnice.

Tog dana smo ručali uz bazen – lagana salata s kozjim sirom i domaćim uljem. Navečer smo uživali u degustacijskom meniju od pet sljedova, uz svako jelo koje se posluživalo s različitim lokalnim vinom. Sommelier je svaku čašu prezentirao s toliko strasti da smo na kraju naručili još dvije boce za ponijeti kući.

Dan 5: Oproštaj koji nije bio lak

Posljednjeg jutra, ponovno smo prošetali vinogradima, ovaj put sporije, bez žurbe – kao da smo htjeli produžiti taj osjećaj. Doručak je bio jednako odličan kao i prvog dana, možda čak i bolji jer smo sada znali što naručiti. Dok smo se opraštali na recepciji, osoblje nas je pitalo kada se vraćamo – i iskreno, prvi put nakon dugo vremena, bez oklijevanja smo odgovorili na to pitanje: sljedeće godine, sigurno.

Zašto preporučujemo Hotel Sibon aktivnim parovima

Za nekoga tko dolazi iz Štajerske u Austriji i poznaje slične vinske regije kod kuće, Hotel Sibon je ugodno iznenađenje – kombinacija aktivnog opuštanja (trčanje, vožnja biciklom, šetnje vinogradima), izvrsnog spa centra s bazenom i saunama te kuhinje temeljene na lokalnim sastojcima i prleškim vinima. Kreveti su udobni, sobe tihe i svijetle, a konobari i osoblje stvaraju osjećaj da ste gost, a ne samo broj rezervacije.

Ako tražite destinaciju gdje možete aktivno provesti vrijeme tijekom dana, a navečer uživati ​​u dobroj hrani i vinu – hotel Sibon u Jeruzalemu je odluka zbog koje nismo ni trenutka požalili.